Danas je u celom svetu obeležen Međunarodni dan žena. Ovaj dan simbol je borbe za ekonomsku, političku i socijalnu jednakost žena i muškaraca, započete još u XIX veku u Sjedinjenim Američkim Državama. Prvi Dan žena proslavljen je 1911. u Austriji, Nemačkoj, Švajcarskoj i Danskoj, dok je Generalna skupština Ujedinjenih nacija, 1977. godine, proglasila 8. mart – Danom ženskih prava i međunarodnog mira. Na ovaj način značajno je skrenuta pažnja na neka od elementarnih ljudskih prava, pa shodno tome i pravo žena na: pravo glasa, pravo da odlučuju o svom životu, pravo na rad i ekonomsku nezavisnost.
Zahvaljujući hrabrim i jakim ženama poput Klare Cetkin, Aleksandre Kolontajn, hiljadama drugih aktivistkinja, i milionima snažnih i istrajnih, a “nevidljivih” žena, deo sveta prešao je veliki put. Nažalost, i danas, u 21. veku, milioni devojčica, devojaka i žena žive teške živote u kojima gotovo da ne postoji mogućnost, niti svest o poštovanju osnovnih ljudskih prava. To je njihova realnost.
Devojčice i devojke širom sveta svakodnevno bivaju zlostavljanje i zloupotrebljene, i to od strane ljudi iz najbližeg okruženja. Žive u prisilnim brakovima, bez trunke ravnopravnosti. Uskraćeno im je pravo na obrazovanje, i neretko su izložene najtežim fizičkim poslovima već od najranijeg detinjstva.
Razvijene zemlje su u značajnoj meri osvestile potrebu poštovanja ženskih prava, ali činjenice i podaci govore da su žene i dalje za isti rad uglavnom manje plaćene od muškaraca, moraju da rade više, da biraju između porodice i karijere, i plaćaju „ružičasti porez” (veće cene proizvoda namenjenih samo ženama).
Iako razvijene i moderne, ni ove države nisu iskorenile prostituciju i nasilje nad ženama, kao ni seksualno niti svako drugo zlostavljanje. U većini zemalja u kojima su žene formalno ravnopravne ipak je još uvek prisutan jaz između polova. Sve navedeno ukazuje da je po pitanju neprikosnovenog poštovanja osnovnih ljudskih prava devojčica, devojaka i žena pred svima nama još uvek dugačak put.
Dodatno, 8. mart već godinama u nazad ima karakter potrošačkog društva, svodeći se na poklone, putovanja, proslave. Čini se da smo zaboravili prave razloge i povode zbog kojih se ovaj dan obeležava.
Zato je veoma važno da se danas osvrnemo i setimo svih onih devojčica, devojaka i žena koje nemaju toliko sreće, i da svaki znak pažnje bude mali plamičak koji će osvetliti put u bolju budućnost. Jer, kako nas je podsećala Klara Cetkin, citirajući drevnu mudrost „ljudski rod ne može biti srećan, častan i prosperitetan dok to nije jedna njegova polovina”.
Zajedno možemo mnogo, zajedno možemo sve. Svakog dana, malim stvarima, koje i čine naš život, i u svemu što radimo.
Hajde da se upravo danas prisetimo da smo mi ti koji podižu i vaspitavanju nova pokolenja, našu decu. Hajde da ih naučimo da smo svi ravnopravni, kako bi oni bili generacija boljeg čovečanstva.
Srećan vam ovaj, i svaki novi dan!
Vesna Mraković Jokanović
Nacionalna direktorka Fondacije SOS Dečija sela Srbija
